[Intro (spoken sample)]
With a 300-million-year head start on man, the insect begins to develop his powers. He dominates the Earth, and exploits his dominion well. With each new generation come new experiments in shape and function, transforming him into spectres as limitless as the imagination of the insane
[Verse 1]
Vrijeme te pregazilo, porazilo
U njemu živio, nije te opazilo
Kraj tu je, nema Boga ni vraga
Samo kukci, drvo i vlaga
Ticala nicala, nisu se isticala
Sad grizu tijela koja su se micala
Bube u oba uha, odavno si bez sluha
Nahranjena je tamna strana vuka
Turobne vijesti, u grob idu te smjestit
Umireš da bi imali šta jesti
Na tome hvala, hvala što si CRKO
Počinjemo rukom, završavamo kukom
Insekti instinktivno grickaju tkivo
Polako, mirno, jebe nam se za živo
Ispod zemlje nam je nivo
Vječni počinak svoje si odsnivo
Kukci
Čekamo čas, veseli se pa kucni
Dotad nigdje ne idemo
Rap je mrtav, mi ga jedemo
[Verse 2]
U paklu je vruće, pod zemljom ledeno
Za stolom sjedimo, grizemo predjelo
Repamo jebeno, signal čekamo
Zvuk lopate, tužni epilog
Jer te pokapaju živog zbog krivog poteza
Teksaški pokop, bolestan
Noktima grebeš drvo lijesa
Nasrćemo, ne možemo čekat
Gore si bio vel'ka glava
Vel'ka kara i vel'ka slava
S puno para i puno dara
Da stvaraš stvari ko faca prava
Java je san kojeg sanja ne'ko
Slava je prolazna ko eho-eho
Vrijeme uništava sve zemaljsko
Tko hoda s maskom, neće daleko
Nove mlade vrste, volim kako se trse
Grickaju ti prste, meni ostave srce
Jedem dok ne prsnem, tvoji voljeni se krste
Mjesec dana nakon Lord Zaborav im te uzme
Kukci (Kukci)
Čekamo čas, veseli se pa kucni
Dotad nigdje ne idemo
Ti si mrtav, mi te jedemo
Kad se Alejuandro Buendija jednog jutra
Probudio iz nemirnih snova
Nađe se u svom krevetu preobražen
U golemog kukca
[Verse 3]
Velikog, zelenog smrdljivog martina
Berem te satima, bivam uočen
Bižiš ukočen, gađaš me jabukom i narančom
Glupim pričama i tračom
Hodan po gradu, znaju me po smradu
Umočin ticalo u tvoju limunadu
U tebe buljin, u trupu mi kruli
I od spazma mi kapa protoplazma
Kraj tebe proletin, oprašin te naglo
Odletin uvijen zelenom maglom i vlagom
Cilo popodne u krošnji palme sam skriven
Kiselinom umiven
Kapa, kapa gnoj, kapam ti na kapu
Sa kape ti kapa na tutu Robe di Kappu
Kapa, kapa smrad, kapan ti na glupe
Patike skupe dok Želi ližeš dupe
Kapa, kapa gnoj, kapan ti na glavu
S glave ti se cidi u kavu, sidiš, ne vidiš
Kapa, kapa smrad, kapam ti na cvike
Dok gledaš glupe slije s profila od prije
Kapa, kapa gnoj, kola ti mozgom
Dok baljezgaš šta je novo sa Sevom i Rozgom
Grad je mariniran u smradu
Tijela u raspadu, dobar tek
Kukci
Čekamo čas, veseli se pa kucni
Dotad nigdje ne idemo
Svi ste mrtvi, mi vas jedemo (jedemo, jedemo, jedemo)
[Outro (spoken sample)]
If any living species is to inherit the Earth, it will not be man. Long before the time that hydrogen bombs and pollution have put an end to us, we will face competition for the Earth itself, from a life form we arrogantly ignore. We will be overrun, deposed, and succeeded by an army that was here long before us, and is ultimately better equipped to survive than we. Battalions of mindless soldiers entering the contest with capabilities beyond our imagination. Yes, I'm talking about insects. And if you at this moment dare to think this is lunacy, I invite you to remain in your seat, draw your own conclusion, and learn the inevitable destiny of ignorance
Ignorance
Ignorance
Ignorance, ignorance
Ignorance
Ignorance
Ignorance
Ignorance, ignorance, ignorance
Ignorance
