[Refren: Yaya i Rafaela]
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
[Vers 1: Ivo Sivo]
Zdravo, ja sam plesajuće smeće svijeta
Sa srcem na rukavu, moja sudbina je prokleta
Šta ću, glup sam, stilit bez stupa
Ponekad ne znam jesam li ispod ili iznad
Antikonformizma, nemam zube ka morska neman
Al’ tko će predvidit šta rade ovi pipci
Kad se nađu u stisci, u 21. stoljeću
Tko prvi stigne, nema stigme
Ostali su postali malo depresivni
Riječ, sa apostrofima ka apostoli goli
Bez postola šta se griju na vatri Iz kante
Ispod mostova, ja i plišani zec sami
Protiv svijeta poroka, godinama poslije
Još uvijek kralj svog otoka
I znam da to nije popularno za reć u rapu
Ali svejedno reć’ ću: volim ovaj život
I ne treba mi avion da osjetim šta osjeća pilot
I na kraju dana, ništa nije vječno..
Od glupana šta misle da znaju granicu
Između velikih stvari i sitnica do michael
Jacksona šta dira dicu, svejedno fenixe
Nauči me da se rodim nakon smrti
Jer imam stvari u glavi koje neću stić izvrtit
[Refren: Yaya i Rafaela, Ivo Sivo, Zoni]
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Stvari dođu i prođu
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Stvar dođu i prođu
[Vers 2: Zoni]
Imo sam jedan bajk kad sam imo osam godina
Tad sam nekad sa svojima znao da ga vozam poljima
Al tad mozak ne poima da je zračna uzbuna
Ono što se drugima možda doima ko vojna prijetnja
Pa nije u skladu s onim što moja sretna
Sjećanja nose kad se trčalo u zgradu
Na taj užasni zvuk, a cijeli ulaz bi tu
U podrumu plašljivo vršio podrobnu analizu
Ratišta dok stižu vijesti sa radija
No tad bi ja ko druga djeca dalje od staraca igro Magarca
Bio sam sretan, jer nas je to mjesto zajedničko
Dovelo u zajedništvo kakvo znali nismo prije
Pa mi je kasnije često sve to falilo
Al nikom htio priznat da se želim igrat s curom od kat iznad
Tu se malo pucalo, al kad je pala kasarna je prestalo
Pa sam prestao spavat u hodniku stana
Nije bilo puno promjena, al se htjela, ne htjela
Odselila srpska obitelj, tako to ide
Za to vrijeme, moj bajk je zato mene čeko u šupi
Čeko da skupim malo volje da ga maknem od dolje
A kad me prođe čuvanje čahura, čupanje znakova
Lako ga izvadim van da bi sam prošo par parkova
Al u to vrijeme s buntom krene neki mali u parku
Pobro packu, tako prođe novi mali u kvartu
Očekivo sam mu mamu, al kad mu je došo brat
Pobro sam šljagu gadnu samo da mu se ispričam
Al prouči sad, nisam sam, hodajući ja i brat idemo van
Već sve znam, ugovoren je i sat
Dođemo tam, lik nije sam – osiguranje dva lika
To sigurna je taktika da mi lik prebije brata
Debil već starta, zaletio se nogom i sve to
Moj brat ga primio, okrenuo, i pobro u beton
Lik osto ležat i vrištat, pratnja ga gleda i ništa
Došla mu hitna, rekli sranja da ošla mu kičma
I sad njegova stara nam sere da smo ubojice
Ko da nije tražio da sranja pobere, jebote
Oni iz Vukovara, izbjeglice
A sredina stvara od djece napadače, prednjače za poštovanje
A i sad me sram što sam tad mislio da su zli
Svi vukovarci upravo zbog njih
I još jedan lik, dok sam bio u Lošinju na liječenju
Tad večeru stalno je kvario tip što tamo je živio
Konstantno tuko mlađe da bi mu isto oprostio
Kad sam otkrio da plače nad maminim pismom
Ko je kriv što on nema oca?
Mama mu nema novca
Nema posla, sve što treba košta dosta
Znaš da krivi su likovi što sad paradiraju kroz grad
Želiš bit predsjednik? Prestani
Poštuj one što su nestali, jer ste ih izdali
Da bi mi sad mogli srat da rat
Gubi dostojanstvo jer ga uzima Haag
Kad ste sami tad radili to isto
Pa vi što nemate dostojanstvo, nemojte srat o tom stalno
Al sad to nije važno, jer tad to nisam znao
Što je jasno za tu dob, htio se samo vozat bajsom
Pa ko zna zašto, tad je nasto pravi pakao
Nije pomoglo kad bi moljakao, ni kad bi plakao
Stari je rekao svoje, stvari stoje da sam ga preraso
Pa je nekad bolje dat ga prije nego je prekasno
A njegov prijatelj ima kćer koja prije sveg ima sve
Imaju pare te da joj sve kupe novo
Šta će joj ovo onda?
Razmišljam dok stari hoda
Ja pored njega sporo vozam crveni bajs, crvenih očiju
I sam bog zna, ovo je kraj, pa sad svjedočim tu
Da mi je taj događaj gori nego cijeli rat
Zbilja sam volio taj jebeni bajk
Zbilja sam volio taj jebeni bajk
Zbilja sam volio taj jebeni bajk
Uzmi mi ga i ostao sam sam
[Refren: Yaya i Rafaela, Zoni]
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
Ništa nije zauvjek i zauvjek je sve
(Kad skačem na majk, ko da se vraćam na bajk)
[Vers 3: Ivo Sivo]
Gutanje zemlje, ispadanje sa putanje
Zemlje rođen sam sam, umriću sam
Od crnih kutaka do kostiju i mesa
Ovih lutaka, igra sjene na zidu
Igra vatre u kaminu
Grebanje po plafonu, jebanje po bon tonu
Ima krvi u ovoj crkvi, a brod se klima
Šta tjera ljude u sve veću odjeću a nije zima
Moj zec je siv, isfrižane oči ima
Plišan je i noćima je kratija trajanje
Zavijanje vukova zavija u lajanje
Ovo nije neko donnie darko sranje
A rub ekrana je daleko, a vani je mećava
Zeko, vani je oluja, kad mi ga je mater
Tila uzet, mislija sam da je guja
Al’ sad znam da me dovoljno dugo čuva
Duhovi u beskonačnost
[Outro: Ivo Sivo, Zoni]
Stvari dođu i prođu
